Kako se uči aikido?

Aikido je samoodbranbena borilačka veština, pa se i njegove tehnike prezentuju u tom kontekstu.

Sa učenjem veštine uvek se počinje od najjednostavnijih napada, da bi se kroz proces učenja došlo do onih najkomplikovanijih, a to su kombinovani napadi.

Učenicima se prvo objašnjava sam napad, odnosno način njegovog izvođenja, a onda i pokreti neke od izabranih tehnika koja predstavlja odgovor aikidoa na dati napad. Kako u aikidou nismo u stanju da angažujemo osobe koje bi na treninzima vršile samo napade, da bi učenici mogli da uvežbavaju odbranu od tih napada, neophodno je da učitelji prvo insistiraju na uvežbavanju samog napada. (udarci rukom, nogom, hvatovi itd.) Ovaj segment aikidoa zove se atemi waza i kada je ona u određenoj meri savladana, moguće je preći na vežbanje samih tehnika aikidoa.

To se vrši demonstracijom tehnike od strane učitelja. Tehnika se prvo nekoliko puta izvodi u punoj brzini i sa maksimalnom snagom da bi učenici stekli pravu sliku o onome što vežbaju i zašto vežbaju, a zatim se demonstracija usporava sa naglašavanjem momenata značajnih za funkcionisanje tehnike. Telesne tehnike aikidoa se uvek prezentuju u celini.

Nakon završene demonstracije učenici formiraju parove i počinju da vežbaju pokazanu tehniku. Uvežbavanje se izvodi naizmenično, jer jedan od partnera uvežbava napad a drugi odbranu i obrnuto.

U ovom delu, vežbanje napada i odbrane se izvodi usporeno. Razlog je učenje motorike pokreta tehnike i smanjenje mogućnosti povređivanja učenika.

Za to vreme učitelj se kreće po sali, od para do para i ispravlja uočene greške. Ako se uoči neka greška koja je zajednička većem broju učenika, onda se trening zaustavlja i učitelj ponovo demonstrira tehniku sa posebnim osvrtom na korekciju uočene greške.

Uzroci grešaka mogu biti razni: nedovoljna pažnja pri demonstraciji tehnike, loše motoričke sposobnosti, nemogućnost da se tehnika shvati i druge.

Korekcija grešaka se vrši individualno sa posvećivanjem pažnje svakom učeniku pojedinačno, ali učitelj može da uvede i ciklus vežbi kojima pospešuje neku od motoričkih sposobnosti. (fokuseri za preciznost udaraca, ponavljanje specifičnog kretanja dok ne dođe do povećanja brzine tog kretanja, određenje vežbe snage itd.)

Kasnije, kada se tehnika dobro nauči, prelazi se na njeno ponavljanje sa maksimalnim intenzitetom i amplitudama.

Ovakav način učenja tehnika aikidoa usmeren je uglavnom na telesne tehnike. No kako se u aikidou izučava korišćenje i odbrana od oružja kao što su štap, mač i nož, tako se i koncepcija ovih treninga razlikuje.

Na treninzima sa upotrebom oružja takođe se demonstrira cela tehnika, ali se nakon toga pokreti dele na manje, jednostavnije i kraće celine koje se uče. Razlog za ovo je veoma jednostavan. Jedna „kata“ (sistem od na primer 37 pokreta) sa štapom je previše složena i dugačka da bi se mogla savladati iz prvog viđenja. Zato se posle demonstracije od strane učitelja ponavljaju samo prva tri pokreta iz kate. Nakon njihovog uvežbavanja demonstriraju se naredna dva pokreta iz serije koja se takođe vežbaju. Kada ih učenici savladaju, ova dva nova pokreta se pridodaju prethodnim tri koje su već savladali i sada se svih pet pokreta uvežbava kao celina. Kada je cela serija od 5 pokreta dobro uvežbana pokazuju se još dva nova pokreta, koja će biti pridodata prethodnoj seriji od 5 pokreta čim budu dobro naučeni. Tako se radi sve dok svih 37 pokreta ne budu savladani. Nakon toga uvežbavanje kate vrši se stalno u celini, odnosno svih 37 pokreta zajedno, od prvog do poslednjeg.

Back   Povratak na prethodnu stranu